Retrogradna Venera u Lavu {horoskop za avgust 2015}: "VIDEH DA SAM U TUDJINI, I SETIH SE LJUBAVI"
Amy Winehouse photographed by Phil Knott |
„Ceo dan nikog oslovio nisam. Uostalom, ovde je sve ćutljivo. Pričao bih vam da je sve tužno, ali to više, u putopisima, nije običaj. Uznemirilo me to čudno osvetljenje sred zime, i zato sam, udaljeno, premeštao Odiseju, koju, iz kabotenstva, na putu, uvek nosim uza se, iz levog u desni džep. Ali tihi, mokri zidovi, jedna modra dolina, koja se spuštala u more, pokriše me senkama i tišinom, tako da sam zaboravio sve poznato i gorko, i lagano ispravio se da vidim more. Video sam bretonske stene, oblake koji donose magle sa južnog, ledenog mora, i pokoje stablo, čiju ću nepoznatu boju odneti u dužicama svojih očiju da je raspem po našim proplancima. Ko zna, nisu li, nevidljivo, već davno u vezi, i nije li i to ljubav.
{...} Mir nad kršem maglovit je i pust. Ja pružam ruke i milujem svu obalu. Sad se više ničega ne bojim. Otkako nailazim svud na ovu maglu, modru, dobru maglu, meni je sve svejedno. Po rukama mi pada večernja vlaga, ovde na „kraju sveta“. Od koje, nemoćan, sklapam oči. Ne, ništa me ne boli. Ništa se ne događa. Gledam ove modre zemlje iza kuća, i sećam se poljske oranice, kroz koju sam se vraćao zorom, iz jednog šleskog gradića. I ta su polja bila isto ovako modra, uveče, kao ova zemlja. Sve je u vezi i sve se sliva. Sve se sliva u beskrajni vidik i mir. Preda mnom teče i stoji zaliv, težak i mutan, sasvim kao naš Dunav, mokri i modri, tromi puž moga zavičaja, što puzi, sa starim gradom na sebi, u nebesa. Sve su ljubavi u vezi.{...}Šest dana živim i ćutim u ovom mraku. Oko mene ogromne senke, koje nemaju kraja, i provalije, koje nemaju dna. Sve je od kamena. Oblaci nikad da odmekšaju, a iz mora se diže ogromno stenje. Nebrojene kule svetilje, bliže i dalje, trepere celu noć i, skoro, ceo dan. A zvezda nikad nema. Iz stenja teče nešto, crveno kao krv, a stene su posute nekom žutom maglom, koja guši, strašna kao sumpor.
Pognute glave idem od kamena do kamena, a kad se uspnem na vrhove stena, milujem rukom ovu obalu. Nemam kome da kažem dobre reči. Ribari se osvrću za mnom i gledaju me mrsko. Ne vidim mesto, sakriveno u pristaništu; crno je kao užasna zemlja, i sve, već šest dana, mokro. Čega god se taknem, sve je ledeno i vlažno. Nigde jedan rumen kamen, nigde jedan bistar val, a i bela pena užasna i strašna, kao kreč. Ni jedan miran put, ni jedna dolina, sve same provalije i rtovi. Mrak svud, neki providan, žut mrak, koji guši. (…) Uplašeno i dugo gledam stare kamenite kuće, zaostale iza požara, pre četiri stotine godina, kad su Englezi sve popalili i opljačkali. One su zelene, zarasle mahovinom; prozori su im bez stakla, i ljubičasti od vlage. One su jedine bleđe i svetlije šare u mraku. Iza njih, kao ogroman grob, diže se zemlja, i nigde stabla, nigde ni žbuna. Sva se savila na istok, prelomljena od bura. Nigde jedan miran put – svi se previjaju, krhaju, beže. Stene su razbijene i nabacane, kao stepenice, sve dublje i dublje. Osećam da se one spuštaju ogromne, gorostasne, čak na dnu mora. Stojim prav, i osećam mir, tamo daleko, na pruzi vidika, koja, modra i široka, obavija nebesa. Ispod ovog užasnog vrenja i ključanja, ispod ovih pena, znam da je sve rumeno, kao zora, i sve zeleno, kao trava. Znam da nepomično leži jedan težak, ljubičast kamen. Podižem ruku, i spuštam je na vodu, sa osmehom.
{...} Nema ničeg što je drago, što mi ostaje, sve se gubi. Moje usne, što su drhtale, i moje mokre, pomodrele ruke, zaronile su u zrak i vode, i zaboravile sve. Užasne ove žute vode, i modro stenje nose me mirna, ispružena, bez strasti i straha, nekud. Ljuljamo se, između stenja, sa ostrvima, u more, što se spušta sve niže, na rtove, koji se dižu sve više. Jedna modra široka pruga, ispod obale, sve je dublja. Nebo nas olovno pokriva, kao grdno, nečujno zvono, što, ipak, kao da užasno zvoni.{...} Pred veče, kad je katedrala, sva u šiljatim senkama, ogromno izrasla, pridigao sam se. Svi ti ljudi koji ručaju sa mnom toliko brbljaju i razveseljavaju me. Upoznao sam dva kaluđera, koji nose široke, crne šešire, kao moji seljaci; oni me odvedoše da gledamo, stare i ljubičaste, dalmatike. Pokazaše mi rimske graničnike iz doba Klaudijeva, i tako smo, zajedno, pošli dalje. Pred ulaskom smo dugo gledali jednog prepuklog Hrista, čije je, gotički suho, telo, deleći dve lepe arhitektonske pruge, i ništa više, smetalo debelim vladikama, pa su ga ulepšali. Nađosmo jednu svetu Katarinu, sa jako stisnutim kolenima; i ona je držala mač u ruci. Ja, da pokažem koliko sam obrazovan, setio sam ih jedne lepe Bogorodice, malo veselije, koju je Reskin nazvao: soubrette picarde. Oni se namrštiše, i odvedoše me pred jednu Mariju, nad jednim vratima, čiji se kamen rascvetao, kao stostruko vodeno bilje, koje su dva anđela strasno gledala i kadila tamjanom.
Nad rečicom je padalo žuto lišće, i stara crkvena okna požuteše, na tihom sunčanju, kao ćilibar. VIDEH DA SAM U TUĐINI, I SETIH SE LJUBAVI. To me obradova, i ja im rekoh da su vizantinske blagovesti, sa jednim anđelom, strasnije i tajanstvenije; da su ovi anđeli, sa tankim cevanicama, nedostojni mladosti Bogorodičine; da je mistična strast samo onda lepa kad su tela snažna. Govorio im o našim anđelima, na prepuklim zidovima manastira, koji imaju duboke, velike crne oči, što plamte.{...} Izađosmo, kad su zvona ućutala, na krov, i oni me zapitaše gde sam proveo mladost. Videh, nad našom glavom, jednu prvu malu zvezdu, i razveselih se. Pričah im o katoličkim kaluđerima, u Temišvaru, kod kojih sam učio grčki, i koji su me mrzeli i mučili, jer moje ime nisu mogli da pomadžare. Ali sam brzo dodao da sam đak Kineza, koji su prvi videli da je sve ljubav; i da ću sad ja tu ljubav, koja je bila samo fizička i etička moć, pretvoriti u metafizičku snagu. I dok su, dosad, ljubavi koordinirane, i ljubavno bile vezane samo stvari naporedo, ja ću vezati ljubavlju i ono što je daleko jedno od drugoga, i naći vezu između bića nejednakih: osmeh koji utiče na travu, bezbrižnost koju daju vode, i mir koji nam daju bele zavejane jele. Sve sam im to govorio samo zato jer su rado govorili takve stvari, i jer su me pitali o našoj književnosti, ali me nisu razumeli, i mislili su da, i dalje, govorimo o španskim misticima.
Posle smo govorili o mrtvima. Tihi i blagi, oni su pognuli glave nad gradom, i sve se smirilo. Da, ovo je jedina zemlja gde se zna da mrtvaci nisu đubre da nagnoje zemlju, i gde tuga dugo ostaje tuga, kamenje pocrni, i ljudi nose svoj gorak osmeh do smrti. Sedeći na kamenu, kao dva grdna gavrana, nad krovovima, oni su mi, polako, priznavali da i oni misle o ljubavi kao ja, i da i oni misle da život, ono što smo mislili da je, nije više.{...} Crkva mračna i zidovi, koje kao da su mahniti zidali, polako zazvuče. Čuje se nebo, čuje se kamenje, čuje se zemlja. Sa tavanice se cere zadrigla seljačka lica, u drvorezu, a iz ugla vire crna mrtvačka nosila, išarana babama i životinjama, kao u srednjem veku. Sva crkva huji. Zar zbilja plavetnilo i zelenilo snegova i leda oko zemlje, ljubičaste magle nebesa, koje su van života, ne opijaju slađe nego vino? Zar zbilja oholost i snaga, samoća zveri, sloboda i mržnja, ne opijaju slađe nego mleko? Večni mrak i večno nebo, što nad crkvom pada, modra pustinja mora, što se iza nje širi, rumenilo tela, što ničije nije, zar uzalud huji? Zvona, što bruje u zvonicima, smiruju se, na crnim balvanima, kao velike tičurine u kavezu.Bled i umoran izlazim iz crkve, osećam kako drhtim, i smešim se. Provodim tri večeri, živeći u mračnim ulicama, kraj tih crkava. Gledam decu što plaču, ljude kako lažu, i žene što se smeju. Mirno, kao tuđin, dižem ruku sa svake stvari.
{...} Ne volim nikoga živog, i širim ruke u tu zelenu svetlost vazduha. Ništa mi se ne može dogoditi. Živim sa strastima koje su svaku noć vezane za led, za snegove, i za mir severnih mora; znam da će uskoro procvetati višnje, pa će me ispuniti smehom, i znam da ću do smrti gledati začuđen, opijen, samo nebesa, nebesa.
A sutra, kad odem odavde, biću opet običan. Sa osmehom, koji ćuti, vara, i krije – kao zaverenički, koji vas voli. Kao u prosjaka, koji vas preziru, kao u bolesnika, koji vas se gade, kao osmeh ubica, koji vam se smeju što ih ne znate a viđate svaki dan.“ – M.Crnjanski
Amy Winehouse photographed by Phil Knott |
“Begin at the beginning," the King said, very gravely,"and go on till you come to THE END: then STOP.”― Lewis Carroll {"Alice in Wonderland"}
{Retrogradni} Saturn u Scorpiji {15.jun – 18.septembar 2015}
Venera u LAVU: „Hear Me Roar!“
Coco Chanel (Venus in Leo) photographed by Cecil Beaton, 1937. |
Carole Lombard (Venus in Leo) photographed by George Hurrell, 1936. |
Venera {Rak} u kvadratu sa Uranom {Ovan}: „because every morning should begin with a heart attack“
Cary Grant and Katharine Hepburn (Venus square Uranus), "Holiday" (1938) |
“Biografije opterećuju! Kada postane suviše poznato, isuviše obeleženo kao imidž, možeš da budeš sigurna da se jedno lice već izlizalo od upotrebe. Čovek se, naime, hteo ili ne hteo, poistovećuje sa javnom predstavom o sebi, i počinje da se ponaša kao bronzani spomenik koji hoda. Pogledaj, na primer, značajne ljude za vreme službenog ručka! Pogledaj kako dostojanstveno žvaću, razgovaraju, odlaze u klozet, kao da čine nešto neverovatno važno. Poverovali su da su neophodni. A to, veruj mi, nije niko!” (Kapor sa svojom Ve0Ur)
The Fountainhead (1949) |
Šta će familija ili komšije da kažu, nije toliko važno. Čak ti pogledi „ispod oka“ i „juuuu-naooopako“ komentari umeju da izazovu dodatni revolt. Alapačama treba dati bogat materijal, u maniru španske sapunice. Kad već ispiraju usta, da im ne bude dosadno – jer Uran to nikako ne podnosi. Svaki dan servirati po jedan skandalčić – taman da ne mogu da postignu da „pohvataju“ sve detalje i prepričaju. Uostalom, ni sami nećete moći. O ukusima ne treba raspravljati, kažu, a ovde su oni ekscentrični i jedinstveni. Kao takvi skreću pažnju – privlače etikete ili osude. Imate li decu? „Da, jedno i po“ – rekao bi kvadrat VE-UR. Normativnost se ne vari ponajbolje niti je, ruku na srce, moguća. ALI... nismo baš ni srećni zbog ovoga. Problemičić. Čudne smo mi živuljke, a pod uticajima Venere-Urana postoji tendencija ka nadrealističkim očekivanjima od ljubavnog života. ŠTA uopšte hoćemo, koji su glavni prioriteti? Znate za onu narodnu: „ne može i jare i pare...“; šta god odabrali, probajte da se koliko-toliko držite izbora {to je sada veliki izazov} i ne mešate pojmove {nakon izbora}.
Ketrin Hepbern, holivudska diva, je idiličan primer kako funkcioniše kardinalni kvadrat Venere-Urana {sama ga je imala na osi Ovan-Jarac} na više planova, naročito jer se naš dešava kao egzaktan 25.maja, kada je i egzaktan promenljivi kvadrat Marsa-Neptuna {ona je imala opoziciju MA-NE, što je u neku ruku slično}. Zato ćemo se pozabaviti glavnim crtama iz njenog života koje su javnosti opšte poznate, a tiču se i naših tranzita. Sudbine poznatih mogu da posluže za pojašnjenja, a u ovom slučaju imamo dosta materijala. {Ako je nekome draže, Angelina Jolie ima VE u Raku u kvadratu sa Uranom u Vagi. Meni nije tako zanimljiva.}
Mae West (Venus in Cancer) / "She Done Him Wrong", 1933. |
Među njenim partnerima bilo je reditelja, pesnika, glumaca, zauzetih muškaraca, avijatičara... ali i alkoholičara, depresivnih tipova koji nisu umeli da se nose sa životom, kao i homoseksualaca – što sve i postoji u izazovnim aspektima njenog Marsa i Venere (sa Neptunom i Uranom). Tokom studiranja bila je u vezi sa jednim pesnikom koji je bio u braku i imao problema sa pićem. Njihova veza je bila dosta alternativna (UR), čak bez seksualnih odnosa, što njoj nije smetalo {on je imao problem sa impotencijom zbog alkohola: Ma-Ne aspekt}, ali se jako razočarala kada ga je zatekla sa drugim muškarcem u krevetu. Nakon toga se i udala, što je više bila stvar odluke nego ljubavi. Trebala joj je zaštita, a novom izabraniku brak da ućutka glasine opet o sopstvenoj homoseksualnosti. Brak je više bio prijateljskog karaktera, u jednom trenutku je funkcionisao na distanci {ona se preselila u Holivud}, krila je da je udata, varala muža... i na kraju se i razvela. Uprkos tome, sa bivšim suprugom je ostala u drugarskim odnosima (UR-VE-ME) i bila mu je zahvalna na materijalnoj sigurnosti koju joj je pružio. Više se nije ni udavala, govorila je da ne želi, no sudeći po njenim ljubavima to i nije bilo baš moguće.
Venera u Blizancima. Horoskop za period od 23.aprila do 8.maja 2015.
Mars u Biku {horoskop april/maj 2015}: A gentleman’s world!
John Kennedy by Arnold Newman, 1953. |
„Zabavljajte se do izbezumljenja, nervirajte sve njih – buduće spavače, dok ne izlude! Tražite nemoguće! Kezite im se pravo u lice dok budu tražili tajnu nove kopče na grudnjaku! Uživajte u tome kako im se tresu ruke, kako foliraju da im nije ni do čega, a u stvari ne umeju da otkopčaju. Ne otkrivajte im sistem, neka se muče – ionako ćete sve posle platiti po hiljadu puta. Terajte ih da idu na rukama, da šene, da se tuku sa dripcima zbog vas, neka im propadaju karte za premijere jer vam se baš tada, kao, ne ide u pozorište. Budite hiroviti: neka lipšu, neka izgube posao, neka propadnu na svim ispitima, neka ih đavo nosi, jer sve ćete vi to posle platiti, i te kako platiti. Eskivirajte ih baš u onom trenutku kada, posle ne znam koliko muka, najzad pozajme neku bednu gajbu i kad im padne mrak na oči; kažite da vam se baš te večeri gledaju izlozi ili kakvu sličnu glupost, vraćajte nedodirnute kijevske kotlete po otmenim mestima, odvojite ih od najboljih drugara, pravite budalu od njih. Tražite da zbog originalnosti naglavačke skaču u fontanu baš onda kada obuku svoja najnovija odela, a ako ne budu hteli da skaču – proglasite ih malograđanima. Naterajte ih da zajedno sa vama trče bosi po aprilskoj kiši, jer posle nikada, ah nikada, nećete trčati po mlakim lokvama bosi i mladi i ludi, videćete – dabogda crkla ako ne vidite!“
Welcome & Bonjour
Jung
„Kao nigde drugde ovde važe reči: mnogo zvanih – malo odabranih; pošto je razvitak ličnosti iz njenih klicinih začetaka do potpune svesnosti milostinja, a istovremeno i prokletstvo – njena prva posledica je svesno i neizbežno izdvajanje jedinke od nerazličitosti i nesvesnosti stada. To je usamljivanje, i za to nema utešnije reči. Od toga ne oslobađa nikakvo, ma koliko uspešno, prilagođavanje ili ma kako glatko uklapanje u postojeći poredak, nikakva porodica, nikakvo društvo i nikakve pozicije. Razvitak ličnosti je takva sreća da se mora skupo platiti.“
Miloš Crnjanski
„Svet se, u mislima, ceo, da sagledati, još samo u nekom starom planetarijumu, na čijim kartama našeg doba, Sunce se, i sad još, vrti oko našeg sveta, i Zemlja je, i sad, okružena insektima i čudovištima, koji imaju imena na latinskom jeziku.
Mars. Luna. Venera. Scorpion.“
Danilo Kiš
U kom je zodijačkom znaku rođen, a na osnovu Vašeg horoskopa?
U četvrtom zodijačkom znaku zvanom Rak (karkata, kancer), koji označava razdoblje leta, a pod blistavim sjajem zvezde Sirijus, koja naveštava letnji solsticij, u tridesest i prvom zodijakalnom podeoku, koji od letnjeg solsticaja dopire do jesenjeg ekvinocija, kada sile dana bivaju savladane silama noćnim.
Koje ga planete određuju?
Mesec, koji utiče na njegove senzorijalne plime i oseke, na njegovu plodnost, osećajnost, imaginaciju, lirizam, na njegov nemiran san, na njegovu digestivnu euforiju, na njegovu lenjost, njegovo pokoravanje fatalizmu sudbine, na njegovo melanholično lutalastvo, na njegove manije, histerije i strahove; Mars, koji mu daje izvesnu agresivnost, koja se ispoljava kao borba protiv porodice i religije; Saturn, koji sa njegovim znakom stvara opasan splet sa tendencijom povlačenja u sebe, zatvaranja u sopstveni oklop, odakle potiče njegova introvertnost, njegova ledena samoća, njegove šizoidne aberacije.
Koji element?
Voda, jer njegova se duša kupa u moru protivrečnih senzacija, a njegova limfatičnost stvara privid lenosti i odsustvo pokreta, dok se ispod kore njegovog oklopa odvija intenzivni noktambulni život.
Rastko Petrović
„To je mogao biti iščupan list nekog kosmičkog dnevnika koji se tačno poklapao sa prvim časovima njenog života. (...) Sunce je tada bilo u kvadraturi sa Marsom i išlo u sazvežđe Strelca; 25.novembra u 6 časova, valjda samo nekoliko sati posle njenog rođenja, Saturn je bio 2°41' južno od Meseca i sutradan u 16 časova Neptun 1°03' južno a Mars 3°52' severno od Meseca. Venera je išla svom silaznom čvoru. U to vreme Jupiter se video na horizontu samo prve polovine noći, a Saturn je celu noć pokazivao južnu stranu svog prstena. Tada je Uran bio u sazvežđu Jarca, a Neptun u sazvežđu Raka.“